Vjerovatno svaki modelar ima ideju napraviti na svojoj maketi mogućnost da se kompozicija vlaka na svom putu vrati na polaznu točku iz smjera prema kojem je i krenula. Znači, napraviti zatvoreni krug tračnicama gdje se one spajaju na sredini trase umjesto na početku. Naravno, znamo da kod 2-tračnog sistema  svaki trak na sebi nosi jedan pol napajanja tako da prilikom takvog povezivanja dolazi do kratkog spoja. Situacija skicirana na doljnjoj slici prikazuje taj “nemili” događaj:

Danas već postoje skretnice koje svojim ugrađenim prekidačima isključuju napajanje na određenoj dionici, no njima nije moguće uvijek, uz mnogo ideja, realizirati situaciju koja se pojavljuje kod planiranja pružnog materijala prilikom izrade makete.
Nadalje, isto tako postoje elektronički sklopovi koji rješavaju takve situacije. Autor teksta,  testirao je jedan od sklopova ponuđenih na tržištu, koji radi na principu opterećenja  “kratkog spoja” tj. kada kotači lokomotive spoje dvije obrnuto polarizirane, međusobno izolirane dionice, što uzrokuje kratki spoj, tj. pad napona. Elektronika, nakon nekoliko volti nižeg napona na tračnicama, čime prepoznaje nailazak lokomotive, prebacuje polaritet izolirane trase i tako otklanja opterećenje kratkog spoja. Bez tog sklopa, došlo bi skroz do pada napona na razinu nule, te bi strujna zaštita našeg ispravljača “proradila” prije toga isključivši napajanje na tračnicama, a sve lokse na tom segmentu staju.
Prilikom testiranja gore spomenutog sklopa, primjetio sam da kod malih brzina lokomotive, period korekcije polariteta na tračnicama nije dovoljno brz, i zbog niskih okretaja motora manifestira se prijelaz u vidu trzaja, pa čak u jednom slučaju  reseta dekodera, tako što se loksa zaustavi i ponovo krene zadanom brzinom. Kod većih se brzina takve smetnje i ne primjećuju, ali to opet ovisi o masi lokomotive, njene inercije, kvaliteti motora ( 3 ili 5 polni ), broj pick-up točaka na kotačima, kvaliteti i čistoći tračnica itd…itd. Podešavanje osjetljivosti elektronike nije dalo željene rezultate. Smetalo me ponajviše, što su ostale lokomotive na drugim segmentima pruge isto tako osjetile prisutan pad napona.
Stoga sam odlučio napraviti elektroniku – DCC povratna petlja – koja radi na principu dodatnih kontakata na tračnicama, odnosno senzora nailaska lokomotive. Ovdje je potrebno, što se nekima neće sviđati, “izrezati” tračnice da bi se napravio senzorski dio od  cca 1,5 do 2 cm dužine. Debljina reza je cca. 0,6 mm. Princip rada prikazan je sljedećim skicama:

Lokomotiva kotačima prenese dio napona ( impuls ) preko prvog senzora na elektroniku, koja prebacuje polaritet izoliranoga segmenta pruge. Brzina lokomotive nije utjecala na kvalitetu gibanja niti opterećenja ispravljača ili boostera, obzirom da je riječ o DCC-u. Na unutarnjem segmentu imate potpunu kontrolu nad loksama. Dužina kompozicije nije bitna, ukoliko vučete vagone sa plastičnim kotačima, premda kod vuče vagona sa metalnim kotačima prilikom testiranja nije aktiviralo senzore. Važan je samo unutarnji segment tračnica koji mora biti veći od vaše najduže lokomotive. Ukoliko skopčate lokse na početku i na kraju kompozicije, potrebno je paziti da vam se prva ne nalazi na zadnjem senzoru, a zadnja loksa na prvom, jer bi tada reagirala oba senzora.
Sljedeća skica objašnjava situaciju kod izlaza lokse iz povratne petlje:

Nailaskom lokomotive na drugi senzor, elektronika dobiva informaciju o poziciji, te usklađuje polaritet unutarnjeg segmenta pruge, što omogućava siguran prolazak kompozicije.

Testirano je sa 2, 4 i 6 osovinskim lokomotivama gdje su sve glatko prolazile zadanu trasu.

Da bi se izbjeglo rezanje tračnica, moguća je izvedba osjetila ( senzora ) raznim opto-elementima, ali je tu potrebna izrada dodatne elektronike, koja bi opet, morala reagirati dovoljno brzo i pouzdano, bez mogućnosti reakcije na bilo kakav drugi izvor, bilo infra ili ultra vrste svjetlosti. Dobro su se u tu svrhu pokazali 21 KHz oscilatori u sprezi sa opto IR elementima, koji pouzdano reagiraju na površinu crne plastike do 5 cm udaljenosti, bez smetnji od direktnog izvora svjetla žarulje 60 W na udaljenosti 0,5 m. Takve senzore, uz sitne preinake, moguće je spojiti na ovdje opisan sklop, dok se IR elementi postavljaju ispod tračnica, između pragova.

Izradu sklopa povratne petlje, “step by step” možete izraditi prema uputama u daljnjem tekstu.

Montažna šema

Napomena:
Gore prikazani sklop je realiziran i testiran od strane autora ovog teksta. Izradu i upotrebu ovog sklopa radite na vlastitu odgovornost. Ukoliko ste zainteresirani za izradu istog, te naiđete na nejasnoće, slobodni ste me kontaktirati. Za nastale štete kod izrade ili upotrebe ovog sklopa autor ovog članka ne odgovara.

Autor: Andrej