Kopče, kuplunzi, spojke – ili couplings, kupplungs, enganches, attelages – razni su nazivi za komad plastike ili metala koji željezničkim modelima omogućava spajanje lokomotiva i vagona u vlakove, baš kao i na pravim željeznicama! U ovom tekstu neću se vraćati u prošlost, kada su proizvođači imali desetke raznih načina spajanja svojih modela. Naglasak u tekstovima bit će na kopčama koje se danas koriste na željezničkim modelima, i to u HO (1:87) mjerilu.

Kvaliteta kopči na našim modelima, može se reći, direktno je proporcionalna kvaliteti vožnje naših malih kompozicija, a samim time i zadovoljstvu koje nam hobi donosi. Stalno raskopčavanje kompozicija ili iskakanje vagona u zavojima zbog lošeg kopčanja brzo će isfrustrirati i najgorljivijeg modelara! Zato je pametno opremiti modele dobrim kopčama.

Današnje HO kopče ugrubo se mogu podijeliti na europske i američke. Iako i ostali svjetski proizvođači imaju svoje izvedbe kopči, zbog male prisutnosti takvih modela mislim da ih nije potrebno pobliže predstavljati.

Što se izgleda tiče, prototip prave europske kopče (slika gore lijevo) nemoguće je funkcionalno izvesti u 87 puta smanjenoj varijanti, dok se američki prototip kopče (slika gore desno) može izvesti dosta realno. Samim time, u SAD-u se iskristalizirao tzv. “hook” coupling kao industrijski standard koji je na američkim modelima istisnuo sve druge oblike kopči, dok među europskim modelima vlada veliko šarenilo oblika i načina spajanja željezničkih vozila.

Europske kopče mogu se podijeliti na standardne, kratke i specijalne.

Uobičajene NEM 360 kopče (Link) daleko su najraširenije, i više manje svi ih proizvođači tvornički montiraju na modele koji idu na police dućana. O njima se nema puno što reći – svatko tko je ikad u rukama imao neki HO model, vjerojatno je vidio kako izgledaju (slika gore lijevo) i kako funkcioniraju. Prednost im je velika raširenost, jednostavnost upotrebe i neosjetljivost na manje razlike u visini kopči dvaju vagona. Nedostatak im je nerealan izgled, veliki razmak među zakopčanim vagonima, nepouzdanost pri guranju kompozicija, uzdužni “prazan hod” pri kretanju i usporavanju kompozicije, nemogućnost „podizanja“ vagona iz kompozicije bez da sa sobom povučete i susjedne vagone…

Upravo velik razmak između odbojnika kod vagona kopčanih standardnom kopčom doveo je do brojnih izvedbi tzv. “kratkih” kopči. Roco, Fleischmann i Märklin razvili su svoje izvedbe kratkih kopči (slika gore desno). O njima će više riječi biti u drugom dijelu ovog teksta.

Još dok smo na osnovama, treba reći da se na europskim modelima već godinama koristi NEM 362 standard montiranja kopči. Što je to? To je u stvari standardizirani utor (slika 5) na obje strane vagona ili lokomotive, u koji se umetne kopča. Gotovo sve vrste kopči kompatibilne su s ovim standardom, tako da korisnik sam odabire vrstu kopče i jednostavno je zamijeni na svim svojim vozilima.